Kameno doba

Na području današnje Hrvatske pronađeni su ostaci djelovanja čovjeka koji pripadaju najranijim razdobljima njegova razvoja, a datiraju se u kulturna razdoblja koja su započela prije dva milijuna godina, a trajala su do 200 000 godina pr. Kr. (špilja Šandalj u Istri i Punikve kod Ivanca).
Oko 150 000 g. pr. Kr. pojavljuju se prvi tragovi neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj koji se bavio lovom i skupljanjem. Neandertalac živi u obiteljskim skupinama i razvija prve duhovne, religiozne ideje. Najvažnija nalazišta neandertalca i njegove kulture u Hrvatskoj su Hušnjakovo brdo kod Krapine i špilja Vindija kod Varaždina.
Oko 40 000 g. pr. Kr. na području današnje Hrvatske pojavljuju se prvi Homo sapiensi (suvremeni ljudi).
Oni oko polovice petog tisućljeća pr. Kr. postepeno i na području Hrvatske prelaze na gospodarstvo utemeljeno na zemljoradnji („neolitička revolucija“). U ovom razdoblju nastaju prva sela, počinju se proizvoditi keramički predmeti, a kameno se oruđe i oružje pažljivo polira. Pojavljuju se prve plemenske zajednice s vlastitom duhovnom kulturom i jezikom. Najvažnije kulture mlađeg kamenog doba (neolitika, od oko 6000 do oko 3500 pr. Kr.) na području sjeverne Hrvatske su Starčevačka kultura, Sopotska kultura i Korenovska kultura. Oko 2800. g. pr. Kr. nastaju naselja na uzvisinama na sjeveru Hrvatske koja su ponekad i utvrđena. Na području jadranske obale, u razdoblju mlađeg kamenog doba, pojavljuje se prvo kultura Impreso keramike, a kasnije Danilska kultura, a potom se razvija se tzv. Hvarska kultura koja održava intenzivne veze s drugim onodobnim sredozemnim kulturama.

Bakreno i brončano doba

U razdoblju između 3500. i 2200. g. pr. Kr. na području današnje Hrvatske intenzivno se upotrebljava bakar. Uz pojavu upotrebe kovina dolazi i do velikih promjena i u gospodarstvu. Za račun stočarstva slabi poljodjelstvo. Kako stočarstvo lakše stvara viškove ono potiče trgovinu i stvaranje materijalnog bogatstva. Plemenske i rodovske organizacije postaju sve veće i međusobno povezanije.
Na ovakve velike promjene u društvu i kulturi utjecala je pojava novih doseljenika koji sa sobom donose nove tehnike i nova znanja. Nova znanja dolaze s doseljenicima iz Male Azije i oko Egejskog mora. Vrlo je važno i doseljavanje ratobornih stočara i umješnih kovača iz područja Kavkaza, Crnog mora odnosno današnje južne Rusije – ranih Indoeuropljana.
Od kultura bakrenog doba posebno se ističe Vučedolska kultura koja nastaje na području današnje sjeveroistočne Hrvatske. Kasnije će se ona proširiti daleko na područje Balkana i duboko u srednju Europu. Ostale su važne kulture iz ovog razdoblja: Lasinjska, Badenska i Kostolačka.
Između 2300. i 1600. g. pr. Kr. postepeno se širi upotreba bronce (slitine bakra i kositra) na području Hrvatske. Dok su bakreno doba obilježile velike seobe i nemiri, početak brončanog doba označilo je smirivanje i stabiliziranje društvenih okolnosti. Kako je kositar ključni sastojak nove slitine, a razmjerno je rijedak, trgovina njime potaknula je razvoj velike trgovačke mreže. Bronca omogućava nastanak ubojitijeg oružja kao i stvaranje sloja uglednih obrtnika i moćnih ratnika. Pojavljuju se i gradinska naselja utvrđena kamenim bedemima, izrađenima tehnikom suhozida, na vrhovima brežuljaka i brda. U ranom brončanom dobu važnije kulture bile su Vinkovačka kultura na sjeveru Hrvatske i uz obalu Cetinska kultura.
Važnu prekretnicu u pretpovijesnom razvoju na području današnje Hrvatske predstavlja doseljavanje nositelja tzv. kulture žarnih polja (tako nazvana zbog običaja pokapanja ostataka spaljenih pokojnika u keramičkim posudama - žarama) polovicom 13. st. pr. Kr.. Radi se o stanovništvu indoeuropskog podrijetla koji sa sobom donosi i niz promjena u društvenoj organizaciji i materijalnoj kulturi. O ovom razdoblju nastaju i prve narodnosne skupine koje su kasnije poznate i iz pisanih izvora.

Željezno doba

Oko 1000. g. pr. Kr. na današnjem hrvatskom području sve više jačaju utjecaji s istoka koji se prvenstveno odražavaju u razvoju metalurgije zasnovane na obradi željeza i sve većoj društvenoj ulozi ratnika – konjanika.
To je posebno vezano za prodor kimersko-tračkih naroda u 8. st. pr. Kr. Većina naselja na području između Save, Drave i Dunava tada je opustošena.
U razdoblju od početka prvog tisućljeća pr. Kr. nastavlja se proces oblikovanja različitih ilirskih plemena koji je, barem dijelom, započeo još u kasno brončano doba. Sami Iliri su mješavina različitih, premda srodnih etničkih elemenata. Među ilirskim plemenima na današnjem području Hrvatske ističu se Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Tijekom 8. st. pr. Kr. oni sve više počinju koristiti željezo za izradu oružja i oruđa. Iliri su bili svojim izgledom slični današnjem stanovništvu dinarskog područja (natprosječno visoki). Živjeli su u utvrđenim naseljima obično na vrhovima brda i brežuljaka koja su gradili u blizini plodnih polja i trgovačkih putova. Uz rijeke živjeli su i u sojenicama (kućama na kolcima). U svojim naseljima oni razvijaju obradu kovina i izrađuju keramiku. Vješti su trgovci ali i gusari i ratnici.
Od polovice 4. st. pr. Kr. na područje Hrvatske prodiru i Kelti. Pred njihovim pustošenjem kao i kulturnim utjecajima starije kulture na sjeveru Hrvatske gotovo posve nestaju. Oni se, na području sjeverne Hrvatske, i naseljavaju . Sa sobom donose napredne tehnike obrade željeza i izrade keramičkih predmeta.

Literatura

Ilustrirana povijest Hrvata, Zagreb,1974.

Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.

Aleksandar Stipčević, Iliri - povijest, život, kultura, Zagreb 1989.

Povijest Hrvata, knjiga 1., Srednji vijek, Zagreb 2003.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, knjiga V., Željezno doba, Sarajevo 1987.

Praistorija jugoslavenskih zemalja, knjiga IV., Bronzano doba, Sarajevo 1983.

Stojan Dimitrijević, Tihomila Težak Gregl, Nives Majnarić Pandžić, Prapovijest, Zagreb 1998.

Hrvatski povijesni atlas, Zagreb 2003.

Ilustracije:

Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.

Ćiro Truhelka, "Neolitsko naselje u Osijeku", Narodna starina, knjiga 8, Zagreb 1929.